Nedavno mi je u kancelariju ušla prijateljica razočarana što su bake raskrinkale kod njene male djevojčice mit o zubić vili. “Ma daj, šta se ljutiš, ionako će cijeli život vjerovati u princa, i razočarati se da ne postoji!” rekoh ja u šali, onako usput. A onda sam shvatila da moja kolegica ima svoga princa. “Uvijek
Eh Nova godina… Prije ere djece najradije bih se zatvorila sama i prespavala. I čitala Bukovskog. Onu njegovu o Novim godinama, kada pogasi svjetla, navuče zavjese i stavi telefon u frižider. Nikada nisam bila usamljenija nego za vrijeme praznika, čak i kada sam bila u društvu. Nekako baš u to vrijeme se sjetim priče o
Ako u internet pretraživač ukucate na engleskom jeziku kako napraviti savršenu sirovu tortu od kamiljeg mlijeka, smoothie od karfiola sa kapima mišjeg znoja ili štagod vam padne na pamet, dobićete sigurno odgovor. Sezona kestena, ne volim previše ovaj garavi i sitni na ulici kod nas, a ne znam kako ga ispeći da se onako lijepo
Kada se rodimo ne dobijemo mapu po kojoj ćemo se kretati. Upoznajemo, doživljavamo, biramo, nekad razumom, nekad emocijama. Juče sam tražeći knjigu natrčala na jednu sa posvetom meni, jednoj jedinoj. Hm. Tada su mi se sviđali samo neki čudni muškarci. Štagod to značilo. Vrlo rijetko su mi se palili alarmi za uzbunu koji kažu: “Bjež’
Neka djeca se boje mede, a mame se boje Maše, rekla sam im. Ne mogu oni to razumjeti. Gledaju me onako dobri (ponekad su stvarno dobri), ćute, sa širom otvorenim zjenicama i poluotvorenim ustima, čekaju objašnjenje. Kako to? Lako. Na primjer, mama se boji rolne toalet papira u wc šolji poslije obavljene nužde da biste
Miris lubenice me odvede pravo do ljeta 80-ih, raščupane djevojčice i njenih sestara, nestvarno lijepe dugokose lutke koju je strina iz SR Njemačke izvadila za mene iz prtljažnika bijelog mercedesa. Ljeti bismo se okupile oko komada teškog 15 kg i čekale smo da se za nas izvadi “srce” i očisti od koštica. Zatvorim oči i
Lijepo je znati da su ova 24 stepena preko vikenda samo pauza ljeta i da ćemo još uživati u dugim i toplim danima, večerima, lubenici, zrikavcima,…I savršeno vrijeme da uključim rernu, ovaj put da bih tostirala bademe. Bademe možete lijepo tostirati i u tavi, ali meni je manji posao ovako. Za neku hranu ne mogu
Eeee, a one helti lajf stajl blogerke koje mogu jogu u šest, smuti sa keljom i kurkumom u osam, salata od rabarbare u 13, a suši od kvinoe u 19…Ja ponekad (kao danas subotom na primjer) ništa ne mogu i ne moram očigledno, što se čedovišta tiče! Osim da napunim tablet i telefon da im
Kako ovaj jutarnji mraz miriše na praznike, na školski raspust, na Sarabon paketić u plastičnoj gajbici, na lutkicu Jugoplastike i pucketanje vatre u peći ujutro prije nego što oči otvorim…Na otvaranje tog jedinog paketića i guštanje danima…memories…Nego, htjela sam da vas pitam je li vama dolazio djed Mraz 16 puta za Novu Godinu kada ste