Čečina iz Pize

Blizina oktobra me podsjeti na putovanja i lutanja. To putovanje u Pizu zauijek cu pamtiti po Hanzinom strahu od letenja i zaljubljivanja u Lauru, čudesno slobodnog načina nezaključavanja kuća, po vrućoj čečini, antipasto u obliku pogače i velike količine tek iscjeđenog maslinovog ulja i sušenog paradajza, antifa grafitu na čini mi se svakoj zgradi i po Grupama solidarne kupovine. Krivi toranj u odnosu na sve ovo je bio potpuno neinteresantan.Hanzina ljubav , trapava, djetinjasta i jednostrana naravno. Kako samo muški znaju. Grupe solidare kupovine za moje shvatanje ekonomije najsavršeniji oblik razmjene vrijednosti.

Nas nekoliko svjesnih potrošača formiramo neformalnu grupu, pronađemo organskog proivođača, kupujemo direktno od njega, podržavamo ga, a on nama svoje proizvode prodaje po cijeni koja od nas ne čini prehrambene snobove. To jeste u cijeni je sadržana samo cijena koštanja proizvoda i zarada proizvođača. Bez marže preprodavaca, troškova kvadrata tržnih centara, plata potplaćenih kasirki i sličnog. Podstičem ekonomiju lokalne zajednice, male porodične farme i biram savjesnu potrošnju organskih proizvoda pri čijoj proizvodnji se ne koriste toksini i zagađivači. Znam gdje i kako su uzgojene biljke koje jedem, kako žive i šta jedu kokoške čija jaja jedem,…Perfektno! Oko samog pojma i organizacije Grupa solidarne kupovine možete, ukoliko vas zanima, saznati i u priručniku na stranici Zelene mreže aktivističkih grupa u čijoj izradi je učestvovao gore pomenuti trapavko. Ali usput se družimo, zaljubljujemo, organizujemo razne sajmove i fešte u slavu dobre berbe, obilazimo naše proizvođače i držimo se čvrsto ujedinjeni oko dobre ideje i dobre hrane.

 

Cecina (čitaj čečina), palačinka od slanutkovog brašna, mekana u sredini, lagano hrskava okolo. Bez glutena, ako pitate i prepuna svih blagodeti ove divne mahunarke. Porijeklom iz regije Ligurija, popularna širom Italije pa sve do Nice gdje ima ime socca i tipična je street hrana. Pečena u otvorenoj peći i poslužena uz red hot chilli harissu i patlidžane, bila mi je nešto najljepše što sam ikad probala. Kao i sve ostalo meni omiljeno, vrlo je jednostavna: brašno od slanutka, voda, maslinovo ulje, biber i so. Pomoću svog super strašnog blendera meljem slanutak u brašno, a inače ga možete kupiti u prodavnicama zdrave hrane. Čečina može biti savršeni sendvič ukoliko stavite omiljeno punjenje između. Sastojke za čečinu je najbolje pomiješati nekoliko sati ranije, odnosno uveče ukoliko planirate za doručak ili ujutro ukoliko je za ručak, jer natapanje mahunarke će pomoći našem tijelu da probavi ovo jelo.

Potrebni sastojci:

  • 1 solja brašna od slanutka
  • 1/4 kasicice morske soli
  • 1 velika kašika mljevenog lana
  • 1 1/4 šolje tople vode
  • 4 kasike djevičanskog maslinovog ulja
  • biber
  • 1 kašičica bijelog luka u prahu
  • ulje za podmazivanje pleha ili tave

Način pripreme:

1. Pomiješati brašno, so i biber. Dodati vodu i maslinovo ulje. Ostaviti da miruje najbolje nekoliko sati.

2. Zagrijati rernu na 220 C i staviti pleh da se zagrije. Izvaditi i premazati uljem i istresti smjesu. Vratiti i peći 10 ak minuta.

3. Ukolko želite čečinu poslužiti kao snack pecite je dodatno kako bi postala hrskava, isjecite na trokutiće i poslužite sa nekim umakom. Ovakvo tijesto možete peći i u tavi za palačinke.

print

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *